Menu
Kad Drina nije granica

A+ A A-

Sofka Nikolić, prva žena rekorderka u prodaji gramofonskih ploča u Evropi

  • Autor Marija



Rođena u porodici muzikanata, Perse i Nikole Vasiljevića iz sela Duvanište kod Šapca, već 1918. nastupa u Zvorniku. Poslije kraćeg boravka u Mostaru i Sarajevu, Sofka Nikolić dolazi u Beograd gdje postaje omiljena pjevačica i ličnost čuvene Skadarlije.

Redovni gosti u lokalima gdje je Sofka pjevala bili su Branislav Nušić, Tin Ujević, Rade Drainac, Ilija Stanojević, Dobrica Milutinović i drugi. Ona je bila prva 'pjevaljka' koja je mogla da sjedi za istim stolom sa takvim ličnostima i druži se sa njima.

Pjevala je i u mnogim evropskim metropolama. Nakon prvog nastupa u Berlinu 1925. slijede gostovanja u Parizu, Beču, Madridu, Pešti, Marselju, Sofiji, Rimu, Trstu, Pragu. Među stotinu gramofonskih ploča koje je snimila u svojoj bogatoj karijeri jedan dio je urađen za čuvenu parisku produkcijsku kuću „Petefi“.

Uz slavnog Italijana Enrika Karuza jedina je dobila priznanje „zlatna potkovica“ koje se u to vrijeme dodjeljivalo za 100.000 prodatih gramofonskih ploča. Bila je prijateljica sa čuvenom američko-francuskom pjevačicom Žozefinom Beker. U godinama najveće slave kao izuzetno bogata nije zaboravljala nevoljnike i obilato je pomagala siromahe, posebno pjevačice, muzičare i kelnere koji su ostajali bez posla.

Blistava karijera Sofke Nikolić prekinuta je naglo nakon smrti sedamnaestogodišnje kćerke jedinice Mariole, koja 1939. umire od tuberkuloze. Kako je dio Sofkine porodice sa kojim je bila blisko povezana živio u Bijeljini i često ih je posjećivala, odlučila je da kćerkino balzamovano tijelo sahrani u kapeli koju podiže na bijeljinskom groblju u Pučilama. Ostatak života Sofka će provesti u Bijeljini obilazeći kćerkin grob, tugujući i samujući.

Tokom 2. svjetskog rata skrhana bolom za izgubljenom kćerkom, ostala je bez imovine. U poslijeratnim godinama nekoliko puta je pokušavala da se vrati na estradu, ali godine žalosti su i na njen glas ostavile neizbrisiv trag.

Umrla je 1982. godine i sahranjena u kapeli pored voljene kćerke. Za sjećanje su ostale njene nezaboravne interpretacije pjesama „Cojle Manojle“, „Kolika je Jahorina planina“, „Kad bi znala dilber Stano“.

Danas jedna ulica u Bijeljini nosi ime Sofke Nikolić.

/Tanja Lazić/

 

 

Napišite komentar, jer Vaše mišljenje je važno!