Menu
Slogan

A+ A A-

U Semberiji žive 22 porodice slovačke nacionalnosti

  • Autor Nenad Popović

„Slovački jezik u srcu i na usnama“ projekat je koji finansiraju Grad Bijeljina, Vlada Republike Slovačke i Kancelarija za rad sa dijasporom iz Bratislave.

Foto: Ustupljena fotografija

Kroz ovaj, ali i druge brojne projekte, pripadnici slovačke zajednice u Bijeljini, koja je jedna od mnogobrojnijih u BiH, rade na očuvanju slovačke kulture, jezika i tradicije.

Slovaci su se u Semberiju naselili prije više od jednog vijeka, a danas na ovim prostorima živi stotinak pripadnika ove nacionalne manjine.

Prema podacima Udruženja Slovaka „Juraj Janošik“, u Semberiji žive 22 slovačke porodice, a prije rata ih je bilo tri puta više.

Uprkos teškoćama, trude se da sačuvaju svoj identitet.

Predsjednik Udruženja Slovaka “Juraj Janošik” Danijel Štefek za Srpskainfo kaže da se svake godine realizuju dva do tri projekta, čiji je cilj očuvanje identiteta.

– Mnogo je važno da naši mladi naraštaji znaju ko su i odakle potiču njihovi preci. Važno je da uče slovački jezik, važno je da znaju šta su nacionalna kuhinja, narodna igra i pjesma. Da sve to prenesu na buduća pokoljenja, jer samo tako možemo opstati na ovim prostorima i to je jedini garant da će Slovaci i dalje živeti ovdje – kaže Štefek.

Pripadnici ove nacionalne manjine u Bijeljini okupljaju se oko Slovačke evangeličke crkva, izgrađene 2009. godine donacijom članova udruženja i uz pomoć Grada Bijeljina i Slovačke ambasade u BiH.

Ponosni su na  jedini vjerski objekat ove vrste u Republici Srpskoj i BiH. Mihal Štefek rado dolazi na službu u novoizgrađenu crkvu.

– Četiri, pet puta se okupimo. Pred naše velike praznike, Božić i Uskrs dijelimo dječici paketiće. Dolazi nam sveštenica iz Beograda i tada bude puna crkva. Nekada smo imali sveštenicu u Šidu, pa smo se i češće okupljali. Kako god, lijepo je da imamo svoje mjesto, gdje se možemo pomoliti, ali i vidjeti, družiti – kaže Štefek.

O Slovacima u Semberiji svjedoče brojni istorijski dokumenti. Prvo doseljavanje počelo je 1885. godine kada se 12 porodica iz mjesta Pivnica, Kovačica, Ljuba, Bingula i Bački Petrovac naseljavaju u Ljeljenči. Na ove prostore došli su u potrazi za boljim životnim uslovima. – Slovaci su bili čuveni poljoprivrednici sa velikim kapitalom. I mnogo, mnogo vrijedni. Bavili su se poljoprivrednom, obrađivali velike površine, držali mnogo stoke. Došli su sa velikim mašinama, vršalicama, kombajnima. Mnogi su bili i zanatlije. Ostavili su neizbrisiv trag u istoriji ovog kraja – kaže Milan Grnja.

Iako žive, uglavnom, u mješovitim brakovima, ljubomorno čuvaju kulturu i tradiciju.

Ponose se slovačkom kuhinjom, a za značajne datume i praznike rado oblače bogatu narodnu nošnju.

– Specifičnost naših nošnji je bogat vez, jako puno suknji i podsuknji, kecelja, bluza. Sve se pravi od kvalitetnih materijala i sve je ručno rađeno, vezeno i šiveno. A Slovakinje imaju i bogatu trpezu, mijese kisela tijesta, prave knedle sa šljivama, nudle, sosove – kaže Zora Šimon, koja je učila da pravi specijalitete od svoje svekrve.

Članovi Udruženja “Juraj Janošik“ brinu i o slovačkom groblju, koje su uredili prije nekoliko godina.

Nadaju se da će nadležni naći mogućnost da obnove i staru crkvu u Novom Selu, objekat koji je stariji od vijeka i koji su nekada koristili  Slovaci i Nijemci evangelisti.

 

Napišite komentar, jer Vaše mišljenje je važno!