×

Doktor Dragan Savković, psihijatar u JZU Bolnici ,,Sveti vračevi’’ i sekretar Udruženja psihijatara Republike Srpske, ističe da je pravovremeni odlazak psihijatru od krucijalne važnosti za liječenje pacijenata sa psihološko-psihijatrijskim poremećajima.

Foto: InfoBijeljina

 

U intervjuu za portal Semberija info izjavljuje da je broj pacijenata sa mentalnim problemima iz godine u godinu u  porastu. Doktor Savković je specijalizaciju iz psihijatrije završio u Klinici za psihijatriju UKC BL, Klinici za psihijatriju KCS i Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu. Stručnjak je koji se odlučio da svojom kompetentnošću i praktičnim angažmanom pomogne svojim sugrađanima u liječenju mentalnih problema i poremećaja.

Postoje li zvanični statistički podaci o broju oboljelih od mentalnih poremećaja na području Bijeljine i šire regije?
-Može se sa sigurnošću reći da je broj oboljelih od psihijatrijskih poremećaja u porastu. Nažalost, nemamo precizne statističke i epidemiološke podatke koji bi obuhvatili posljednju deceniju, ali se kroz praktičan rad može uočiti da je sve veći broj pacijenata koji imaju potrebu za psihijatrijskom pomoći što nužno nameće i  potrebu za što boljim i cjelishodnijim organizovanjem psihijatrijske službe koja bi pružila adekvatnu uslugu i pomoć pacijentima sa mentalnim poteškoćama.

Koji su najčešći razlozi zbog kojih se pacijenti javljaju na psihijatrijski pregled?
-Najčešće tegobe i problemi su iz spektra anksioznih poremećaja kao što je panični poremećaj sa i bez agorafobije, socijalna fobija, generalizovani anksiozni poremećaj, i naravno, nezaobilazne reakcije na stresogene događaje u vidu akutne stresne reakcije, PTSP-a i poremećaja prilagođavanja na značajne životne promjene.

 Da li mi imamo dovoljan broj psihijatara u bijeljinskoj bolnici i Centru za mentalno zdravlje za pružanje adekvatne stručne pomoći pacijentima?
-Postoji profesionalan i stručno osposobljen kadar koji je u mogućnosti da pruži adekvatnu zdravstvenu uslugu pacijentima sa mentalnim tegobama i problemima. Smatram da bi trebalo raditi na što boljoj organizaciji pružanja zdravstvenih usluga pacijentima iz ove kategorije. S tim u vezi bilo bi poželjno, a za pacijente mnogo komfornije kada bi se otvorilo Odjeljenje za psihijatriju u JZU Bolnica ,,Sveti Vračevi’’. To bi bio odličan korak naprijed  koji bi omogućio psihijatrijski tretman pacijentima koji su indikovani za hospitalizaciju. Trenutno sve pacijente kojima je potrebna hospitalizacija upućujemo u Kliniku za psihijatriju UKC BL, Specijalnu bolnicu za psihijatriju Sokolac i na Odjeljenje za psihijatriju  u Bolnicu ,,Sveti apostol Luka’’  Doboj.

Da li je kod nas još uvijek tabu tema odlazak kod psihijatra ili ne?
-Nažalost, nalazimo se u paradoksalnoj situaciji. Dvadesetprvi je vijek koji se karakteriše intenzivnim razvojem informatičkih tehnologija, interneta... Ljudima su dostupne skoro sve informacije, pa samim tim i one u vezi sa mentalnim zdravljem i mogućnostima rješavanja psihijatrijskih problema, kao i liječenja, što bi za posljedicu trebalo da ima podizanje i unapređenje opšte zdravstvene svijesti i kulture, edukovanosti i informisanosti, ali  odlazak kod psihijatra je i dalje bolna tema. U velikom broju sredina u našem regionu, odlazak kod psihijtra se smatra neprihvatljivim, sramotnim. Postoji izražen strah da će oni koji se liječe kod psihijtra biti proglašeni ,,ludim’’, opasnim po okolinu, trajno psihički bolesnim... neuračunljivim. Predrasude su, nažalost, tako duboko ukorijenjene da napori koji se ulažu u borbu protiv njih, kao i sve informatičko-tehnološke tekovine 21. vijeka sporo i teško ih mijenjaju, ali ih ipak mijenjaju.

Koliko je bitan pravovremeni odlazak kod psihijatra?
-Strah, neinformisanost kao i predrasude utiču na prolongiranje javljanja kod psihijatra, što pacijentima, na već teško stanje i ozbiljnu ličnu patnju, dodatno otežava situaciju. Time se problem koji bi lakše i brže bio riješen da su se pacijenti na vrijeme javili hronificira, a tada i teže liječi. Savremena psihijatrija je napredovala u posljednjih  pola vijeka kako u pogledu pristupa i odnosa prema pacijentu, tako  i u pogledu psihofarmakološkog i psihoterapijskog tretmana. Favorizuje se komunalna psihijatrija, psihosocio terapijski pristup i radno-okupacioni tretman.Farmakopsihijatrijska paleta je obogaćena i unaprijeđena tako da imamo širok spektar različitih medikamenata koji se koriste u liječenju od anksiozno-depresivnih do najtežih psihotičnih poremećaja. Značajno je osvješćivanje građana kroz borbu sa predrasudama, stigmom i diskriminacijom pacijenata sa mentalnim problemima što će za rezultat u konačnici imati višu opštu zdravstvenu svijest i kulturu, na čemu treba raditi u svim sferama javnog djelovanja, ne samo usko u medicinsko-profesionalnom smislu, nego i šire u medijskom prostoru. Upravo NjNj sve vrste medija - od štampe, radija do elektronskih medija mogu dati veliki doprinos borbi protiv predrasuda i stigme.

Koliko je bitna porodica, jer nekada pacijenti nisu ni svjesni da imaju ozbiljne psihičke probleme, a njihova porodica, nažalost, to u nekim slučajevima krije. Posljedica može da bude i samoubistvo.
-Upravo zbog pomenutih predrasuda, stigme i diskriminacije mnogi pacijenti, kao i članovi njihovih porodica izbjegavaju da se obrate psihijatru za pomoć.Nejavljanje ili prolongiranje javljanja psihijatru, zanemarivanje psihičkih problema od strane samog pacijenta, kao i njegove najbliže okoline, članova porodice, prijatelja može da dovede, u ekstremnom slučaju, i do fatalnog ishoda. Time se pogoršava stanje pacijenta i hronificira  psihijatrijski poremećaj. Posljedično se povećava i rizik od pokušaja samoubistva što može rezultirati i smrću (realizovanim suicidom). Takođe, pacijent pored autodestruktivnih tendencija može manifestoovati i destruktivno ponašanje opasno po okolinu i druge ljude. Jako je teško predvidjeti reakcije i postupke pacijenata koji boluju od psihotičnih oboljenja kada se dekompenzuju i postanu agitirani, hostilni, agresivni...Takav pacijent nema uvid u svoje stanje i na scenu stupaju članovi porodice, prijatelji i druge ustanove lokalne zajednice, kao i profesionalci iz oblasti zaštite mentalnog zdravlja koji su dužni da pomognu i zbrinu takvog pacijenta.

Koji su najčešci uzroci usljed kojih dolazi do psihijatrijskih poremećaja? Da li su to strahovi ili drugi faktori?
-Savremeno tumačenje etiopatogeneze mentalnih poremećaja podrazumijeva multidimenzionalni pristup odnosno multifaktorski koncept koji pretpostavlja da u nastanku poremećaja sadejstvuju genetski, psihološki, socijalni i neurobiohemijski faktori, uz veliki značaj individualne životne istorije i aktuelnih stresova koji deklasiraju manifestaciju poremaćaja kod predisponiranih osoba. Genetska uslovljenost ne znači nužno i sigurno ispoljavanje oboljenja, već samo ukazuje na povećanu vjerovatnoću da se neko od mentalnih oboljenja može ispoljiti. Za sada je PTSP jedini psihijatrijski poremećaj kod koga, sa sigurnosšću, možemo govoriti o poznatom uzroku u smislu postojanja vitalno ugrožavajućeg stresogenog događaja  koji se vremenski može povezati sa pojavom simptoma i znakova ovog poremećaja. Značajan okidač mnogih psihičkih, ali i somatskih oboljenja je stres koji je u današnje vrijeme sveprisutan. Konsekventno stresogene situacije i događaji mogu izazvati različite psihijatrijske tegobe i poremećaje prevashodno iz spektra anksioznih poremećaja, kao što je akutna stresna reakcija, PTSP, ali i depresija koja je visoko pozicionirana na hijerarhijskoj ljestvici odmah iza kardiovaskularnih, onkoloških i cerebrovaskularnih oboljenja.Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije očekuje se da će depresija nakon 2020. godine biti na drugom mjestu po učestalosti javljanja.

Koji su po Vašem mišljenju prvi simptomi koji bi trebalo da alarmiraju pacijenta da se javi psihijatru? Kakva je uloga porodičnog doktora?
-Upravo doktori porodične medicine, odnosno primarni zdravstveni nivo imaju veliki značaj, odgovornost i obavezu kada je u pitanju upućivanje pacijenta psihijatru. Značajne su rane intervencije u psihijatriji, kao i prepoznavanje psihogenog uzroka mnogih tjelesnih tegoba, kao što su pritisak i stezanje u grudima, lupanje srca, ,,nervoza’’ želuca....Pacijenti često prenebregnu prijedlog porodičnog doktora za upućivanje psihijatru, zbog tjelesnih tegoba koje su najvjerovatnije psihogenog uzroka, i ne sluteći da imaju maskiranu (larviranu) depresiju koja se predominantno manifestuje somatskim problemima, te obave niz detaljnih dijagnostičkih procedura i pregleda na kojima lično insistiraju,  a rezultati budu uredni. Time se gubi dragocjeno vrijeme za liječenje, a povećavaju se bespotrebno troškovi za dijagnostičku eksploraciju. Ključan momenat kada se javiti psihijatru je funkcionalnost, odnosno disfunkcionalnost u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti. Ukoliko tegobe kao što su napetost, nervoza, razdražljivost, povlačenje u sebe, pretjerana sumnjičavost, postojanje glasova koje samo pacijent čuje, loši međuljudski odnosi, nesanica, nagli gubitak u tjelesnoj masi ... traju više od dvije sedmice neophodno je potražiti psihijatrijsku pomoć.

Smatraju Vas velikim stručnjakom i doktorom koji za svoje pacijente uvijek nađe vremena...
-U radu sa pacijentima maksimalno nastojim da ih sveobuhvatno shvatim i prihvatim kao cjelovite ličnosti koje, pored svojih psihičkih tegoba, imaju i onaj drugi, zdravi dio ličnosti. Za pacijenta je veoma značajno bezuslovno prihvatanje, bez osuđivanja i predrasuda. Neophodno je imati maksimum strpljenja i tolerancije da bi pacijent stekao povjerenje, naročito tokom prvog psihijatrijskog intervjua, kako bi se opustio i detaljno izložio svoj problem.Treba izbjegavati redukcionistički pristup i posmatranje pacijenta kao nekoga ko ima određeni, specifični problem.Po meni je najcjelishodniji i terapijski najdjelotvorniji integrativno-holistički pristup. Pored farmakoterapije značajno mjesto zauzimaju i psiho i socioterapijske tehnike i metode. Neophodno je pacijentu pružiti podršku, a u određenim situacijama, ukoliko pacijent posjeduje kapacitet za psihoterapijske intervencije, značajno ih je implementirati u psihoterapijskom procesu. Ovakvim pristupom povećava se vjerovatnoća da će pacijent uspješno razriješiti i prevazići svoj problem, te postati funkcionalan kako za sebe, tako i za svoje okruženje, postati ponovo produktivan član društvene zajednice, odnosno individualno, porodično, radno, profesionalno i  akademski kompetentan.
Navešću podatak da se 85 do 90 % pacijenata sa major depresivnom epizodom, uz adekvatnu antidepresivnu terapiju oporavlja  i uspostavlja premorbidni nivo funkcionisanja. Upravo zbog toga je žalosno da pacijenti trpe psihičku bol i da se ne jave na vrijeme psihijatru zbog straha, predrasuda, stigme. Prolongiranjem neliječenja povećavaju rizik od mnogih ozbiljnih somatskih oboljenja, kao što je poremećaj funkcije štitne zlijezde, kardiovaskularnih bolesi kao što je arterijska hipertenzija, dijabetesa, različitih dermatoloških bolesti kao što je psorijaza, itd, pa sve do onkoloških.

Vi ste među rijetkim strucnjacima sa područja Bijeljine koji su mogli ostati u Beogradu ili otići u inostranstvo, a Vi ste ovdje?
-Nesumnjivo, da je Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu referentna naučno-istraživačka i edukativna institucija u regionu sa eminentnim  i internacionalno etabliranim stručnjacima   kojoj i naša regija gravitira.Nakon završetka studija medicine u Beogradu, pojavila se šansa da se odmah zaposlim  u Bijeljini u kojoj sam rođen, završio osnovnu školu i gimnaziju, te sam, sa zadovoljstvom, prihvatio ponudu i mogućnost da radim u svom rodnom gradu i na taj način pokušam da dam doprinos i pomognem u liječenju pacijenata u skladu sa svojim mogućnostima i kompetencijama. Uz intenzivan rad, trud, entuzijazam i ambiciju stručnjaci i u manjoj sredini mogu biti u toku sa aktuelnim dešavanjima i dostignućima u svojoj oblasti. Maksimalno se trudim da pratim sve aktuelnosti u psihijatriji, redovno učestvujući na regionalnim, evropskim i internacionalnim kongresima. Kao sekretar Udruženja psihijatara Republike Srpske učestvujem u organizaciji i predavanjima na simpozijumima našeg matičnog udruženja.

Vaša poruka u cilju očuvanja psihičkog zdravlja!
-Živi se dinamično, brzo, intenzivno. Pitanje je da li je ljudski mozak i organizam od ,,tvorca’’ predviđen i predodređen da izdrži sve pritiske i stresne situacije. Ali, ako je već tako, i ako pojedinac ne može da promijeni svoju realnost može da pokuša da modifikuje poimanje i doživljaj te realnosti. Ukoliko percipiramo realnost kao pozitivnu, a stresore shvatimo kao izazov za mijenjanje na bolje, veće su šanse da ćemo svoje psihološko funkcionisanje učiniti daleko kvalitetnijim. Značajno je identifikovati svoje želje, potrebe i interesovanja, te uložiti napor da ih i realizujemo. Nekada i samo male promjene u dnevnoj rutini i aktivnostima mogu donijeti značajne rezultate.Čitanje ozbiljnih književnih dijela od npr. Hermana Hesea ili Svetislava Basare, umjesto redovnog gledanja nesuvislih, prizemnih i ispraznih realiti šoua mogu pričiniti značajno zadovoljsto i podstaći na razvoj intelektualne radoznalosti.

/Semberija info/

SERVISNE INFORMACIJE
Ujutro vedro, a tokom dana sunčano i toplo, mjestimično i vruće. Vjetar slab, istočni i sjeveroistočni, a u Hercegovini jugozapadni. Jutarnja temperatura od 10°C do 16°C, na jugu do 21°C. Najviša dnevna temperatura vazduha od 28°C do 33°C, na jugu i sjeveru do 36°C. U utorak(20.08): Ujutro vedro
Planirana isključenja električne energije za 20. 8. 2019.       Elektroenergetski objekat   Područje bez napajanja   Vrijeme prekida isporuke Početak Završetak TS Trnjaci 7 Jedan NN izlaz prema Zlatnom klasu 08:00 13:00 TS Ledinci 2 Jedan NN izlaz, dijelovi ulica R
Informacija o vodosnabdijevanju – 19.8.2019. Zbog otklanjanja kvarova na vodovodnoj mreži, danas, u vremenu od 08:00 do 14:00 časova, vode neće biti u ulicama: Jasenovačkih mučenika, Marka Miljanova, Metohijska i Loznička u Bijeljini, uključujući i sve manje priključne, susjedne ulice, te u nasel
HIT NEDJELJE
Hit nedelje
NARODNI OBIČAJI SEMBERIJE
Pan radio Bijeljina © 2018
Powered by limun.co

Invisible menu